''Ima
na Balkanu jedna zemlja koja se graniči sama sa sobom. Gdje žive
najljepše žene a natalitet opada. Gdje nezaposleni najviše rade. Gdje na
najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju. Gdje vlakovi kasne po redu
vožnje. Gdje svi igaju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, košarci,
rukometu ili odbojci. Gdje svi žure na posao, a nitko ne stiže na
vrijeme. Gdje osmosatno radno vrijeme traje 12 sati.
Gdje je zdravstveno besplatno, a liječenje skupo. Gdje su novinari slobodni da napišu
što god im se naredi. Gdje su javne nabavke tajne, a državne tajne
javne. Gdje se ratovi nikada ne završavaju. Gdje se povijest ponavlja
svaki dan. Gdje su najbogatiji oni koji nikada nisu radili. Gdje je
strana valuta uzeta za domaću. Gdje pametne zbog nerazumjevanja
proglašavaju ludima, a lude sposobnima. Gdje nepismeni pišu povijest.
Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje. Gdje se živi od
budućnosti jer na sadašnjost nemamo pravo. Gdje se svatko svakom
smješka, a nitko nikome ne želi dobro. Gdje sudski postupci traju duže
od života. Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta. Gdje
smatraju da će zemlja duže napredovati ako se što više nazaduje. Gdje
normalni nisu potrebni, i zapošljavaju se podobni a ne sposobni. Ima na
Blakanu jedna zemlja u kojoj poštenjem, iskrenošću i marljivošću nikad
nećeš stići do željenog cilja…
Nema komentara:
Objavi komentar