Zovem se Sanja Lazar i iz Sarajeva sam. Ne znam jeste li imali priliku čuti nešto o meni, pa ću Vam se ukratko predstaviti kako biste znali nešto o ženi koja Vam se obratila, prije nego donesete odluku po pitanju poziva, zamolbe, koju Vam, ovako javno, želim uputiti.
Stanovnik sam BiH, građanka grada Sarajeva, majka, supruga, uposlenica Arhitektonskog fakulteta Sarajevo, obnašam funkciju vijećnice u općini Novo Sarajevo i vijećnice Gradskog vijeća Grada Sarajeva već drugi mandat. Ovo zadnje su podaci koji su sastavni dio moje biografije, a koje nikada nisam željela imati. Politika u zadnjih 20 godina se dobrano bavi svim stanovnicima BiH, pa sam tako i ja krenula baviti se njome vjerujući da sa puno ljubavi i entuzijazma, možemo izgraditi ljepše sutra!
Djelujem prema savjesti, pošteno, onako kako su me moji roditelji naučili, i to je jedini put kojim znam i želim ići. 2010. godine sam stala između Gradskog vijeća i porodica nastradalih u Dobrovoljačkoj, 3. maja 1992, i vjerujem da i sami znate šta znači stati na stranu čovječnosti u ovako oboljeloj političkoj atmosferi u kojoj djelujemo. O posljedicama moje odluke da se izborim da porodice žrtava obilježavaju mjesto pogibije svojih najmilijih Vam, također, ne trebam pisati, svjesni ste ih i kao pravnik, i kao političar jer ste i sami izloženi medijskom ogoljavanju koje krene od Vaše porodice do Vaše ličnosti, i Vaše funkcije. Nemilosrdna je medijska hajka. I danas sam izložena posljedicama, ali se ne kajem i nisu me ni zastrašile, ni polomile. Žrtve to zaslužuju!
Ne zanima me „odabir strana“, ne zanima me ni politička konotacija mog, Vašeg, čina, samo želim da oni kojih više nema prestanu biti kusur za politička potkusurivanja i da pronađu svoj mir! A sa njima i mi svi, jer svi smo žrtve ovog vremena! Povijest ili istorija će bilježiti, čvrsto vjerujem da hoće, kad nas ne bude, da smo bili civilizirani i pravedni ljudi! I ja, a vjerujem i Vi. Ja sugovornike gledam u oči, a oni neka obaraju pogled ako im je neugodno.
Danas Vas pozivam da zajedno, 31.05. iziđemo ruku pod ruku, Vi i ja, prošetamo Prijedorom i odamo počast svim žrtvama od 1992. do danas, jer svi smo žrtve. Pozivam Vas kao čovjeka, oca, supruga, komšiju, kao Marka Pavića, da zajedno pokažemo da možemo kao Sanja i Marko, kao vijećnica i gradonačelnik iz dva entiteta, prihvatiti odgovornost za naše postupke i djela, i prošetati za ljepšu budućnost. Ušetajmo u drugačije sutra, Vi i ja, ljepšu budućnost za nas i našu djecu!
Bez prihvatanja individualne odgovornosti, nema ljepše budućnosti ni nama, ni našim pokoljenjima!
Namjerno ne spominjem političku partiju iz koje dolazim, jer uistinu Vam se obraćam i dolazim u Prijedor samo kao Sanja Lazar, žena koja vjeruje da je najvažnije biti Čovjek.
S poštovanjem, U nadi da ću doći po Vas,
Sanja Lazar
Nema komentara:
Objavi komentar