Čežnjivim pogledom naivno građanstvo uzaludno postavlja pitanje, zašto rezultati popisa nisu objavljeni? Za razliku od onih koji se već koriste podacima popisa i uveliko manipulišu njima, (posebno podacima po jezičkoj, etničkoj i vjerskoj liniji), uključujući strane obavještajne službe – domaće institucije, među njima one sa političkim predznakom; drugi i ostali – uveliko zainteresovani za korištenje istih, još uvijek čekaju. Ako ništa drugo, da aktuelne podatke koriste u statističke svrhe koje se ozbiljno tiču kvalitete planiranja budućnosti, u potrazi modela, profila, odnosa i snaga stanovnika neophodnih za sva ozbiljnija planiranja. Međutim, to kao da i nije namjera, ako jeste, onda je daleko od svake ozbiljnosti, jer podaci i kada budu došli na sto, nakon tri godine (2016), neće biti aktuelni tj. biće uveliko zastarjeli – obzirom na brzinu i tempo života i aktivnosti koje nove (stare) vlasti i vrijeme nose sa sobom. Tri godine su veliki vremenski raspon u kojem se rađa, umire, putuje, odlazi – u kojem se struktura stanovništva, svojom ili tuđom voljom, mijenja ubrzanijim tempom, za razliku od prije samo nekoliko desetljeća.
Značajna napomena je, što je popis stanovništva obavljen u sjeni manjinskih etničkih struktura, koje predstavljaju zapravo većinsko stanovništvo, što je paradoks koji baca crnu mrlju na pojam pravne države, na dejtonski Ustav BiH, kao i na diskriminirajući Izborni zakon o popisu stanovništva. Samim tim, i bez velikog broja kršenja zakonskih, elektronskih, tehničkih i popisnih procedura, šteta je već pričinjena. Najveći gubitnici su nacionalne manjine i oni kojima su ukinuta ljudska prava o izjašnjavanju, prvenstveno onih koji se ne artikulišu i ne identifikuju etničkim, već isključivo građanskim opcijama. Izmjene radiklanih zakona i prilagođavanje ustavno-pravnog uređenja koje ugrožava prava građana, prije popisa, doprinijele bi jačem učešću preostalih građana u javnom životu zemlje koju sami tvore – ukoliko ne dođe do većeg odliva stanovništva, koje obzirom na “ustavnu i opću nejednakost” tjera stanovništvo da potraži bolje uslove života u drugim krajevima svijeta. Ova primjedba odnosi se posebno na nehumane uslove života u distriktu Brčko, u manjem entitetu Bosne i Hercegovine tj. u Republici Srpskoj, ali i na dijelove zemlje koji se i danas, kao u vrijeme agresije, neopravdano nazivaju ‘Herceg-Bosnom’. Svakako, ima primjera i u FBiH, ali one nisu ni blizu uslovljene sistematski i sistemski, kao u navedenim regijama.
Poznato je da objava rezultata popisa stanovništva neće proći neprimjećena, u svakom slučaju, uveliko će uticati na promjene geografsko-etnološke strukture države čije promjene neće izostati neprimjećene ni na polju političke kartografije. Najavljena brisanja, oko pola miliona osoba “zbog čišćenja podataka”, kao i još uvijek nerazjašnjeni imovinsko-pravni odnosi, opravdana su podloga sumnjama, da će se tako nastali rezultati popisa stanovništva uveliko koristiti za legalizaciju ratnih zločina, genocida i etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini. U toj priči nema nevinih. Politički autizam unutar, ali i van zemlje doprinosi takvom ponašanju, prerastajući ‘u običajno pravo’ udaljeno univerzalnim uzisima tekovina pravne države, ustavnih doktrina ukorijenjenih širom demokratskog svijeta, umjesto uzusa koji postaju institucionalno osiguranje blagostanja koja štite interese samo jedne klase društva, ma koje bile ili se nazivale. Država mora pripadati svima. Umjesto vladavine struktura u ime naroda, narod je taj koji mora vladati sobom. To je svrha demokratije, ako nešto drugo nije u pitanju.
Da popis stanovništva ima i može imati ozbiljne posljedice po društvo, posljednji popis stanovništva u BiH politički je najeksplozivniji od prijašnjih popisa, čija manipulacija rezultatima popisa nosi radikalno drugačije oblike opasnosti, uključujući povod za dugo najavljivani referendum o odcjepljenju manjeg entiteta – što bi bio uvod u izbijanje nemira, potom i sve izvjesnijeg novog rata u Bosni i Hercegovini.
Nema komentara:
Objavi komentar